Lijekovi i kiropraktika se ne miješaju

NIKAD IMATI, NIKAD NEĆU

Pridružite se Dr. Jason Deitch i Tom Klapp dok iznose obrazloženje da ostane jedna od rijetkih opcija bez lijekova za poboljšanje zdravlja i dobrobiti.

Dr Klapp kaže da postoje tri vozača za kiropraktičare koji pokušavaju uvesti drogu u profesiju...sve zasnovano na lažnim pretpostavkama:

1. Škole podučavaju medicinski/alopatski pristup umjesto kiropraktičkog pristupa
2. Neuspješni kiropraktičari koji vjeruju da bi im lijekovi mogli donijeti više novca
3. "Pied pipers" koji tvrde da bi prepisivanje lijekova kiropraktiku učinilo "naprednijim"

Donja linija: Opadanje zdravlja Amerikanaca NIJE zato što patimo od nedostatka lijekova.

Video transkripcija

Jason Deitch:  Zdravo svima. Dr. Jason Deitch je ovdje, a danas sam uzbuđen što imam sjajan razgovor sa svojim velikim prijateljem dr. Tomom Klappom. Dr. Tom, puno hvala što ste odvojili malo vremena u svom užurbanom rasporedu da razgovarate o onome što vjerujem da bi mogao biti samo jedan od, ako ne i najvažniji razgovor u profesiji kiropraktičara, koji postavlja pitanje: „Zašto je profesija kiropraktičara bolja od profesije bez droga?” Pre nego što uđemo u to, mnogi ljudi vas znaju, vi ste u upravnom odboru Univerziteta Lajf, bili ste veoma uključeni u politiku u državi Mičigen, ali za one koji možda nisu svesni ko ste su, nedavno diplomirani i tako dalje, prije nego što uđemo u poruku, hajde da pričamo o glasniku. Podijelite s nama neke od svojih iskustava i zašto ste zaista postali jedan od, reći ću, najglasnijih svjetskih zagovornika očuvanja kiropraktike kao profesije bez droga.

Tom Klapp:  Pa prvo, ja sam u praksi, idućeg mjeseca će biti 37 godina i imam dosta iskustva u politici, kao što ste spomenuli. Ja sam bivši predsjednik Udruženja kiropraktičara Mičigena. Ja sam bivši predsjednik Udruženja kiropraktičara Michigana, koje je bilo novo spojeno udruženje u Michiganu koje se okupilo prije 10 godina, vjerovali ili ne. Ja sam, kao što ste spomenuli, u upravnom odboru Univerziteta Lajf, i imam dugu listu slabo plaćenih poslova u ovoj profesiji, tako da koliko god to vrijedilo, znam kako se snalazim u struci. Recimo to tako.

Jason Deitch:  U redu. Šaljivi ste oko nisko plaćenih poslova, ali ono što ste uradili je da ste volontirali i učestvovali na mnogo nivoa širom svijeta u ovom razgovoru ili stvarno o tome kako da podignemo našu profesiju, reći ću, na stas kakav zaista zaslužuje da bude. Bili ste instrumentalni, znam, u spajanju dva državna udruženja. Ponizan si i tako dalje, i to je sve u redu. Hajdemo u to. Za one kiropraktičare koji gledaju, možda imate neke kiropraktičare koji postoje već decenijama, druge koji su u školi, hajde da razgovaramo. U našoj struci ima onih koji aktivno vjeruju da ćemo s drogom biti bolja profesija. Zašto to nije istina?

Tom Klapp:  Pa, prvi razlog zašto to nije istina je zato što već postoji mnogo profesija koje su voljne, spremne i sposobne, i zapravo željne, da napišu što je moguće više recepata. Trenutno u Sjedinjenim Državama, prosječni Amerikanac, dobije ovo, to je 13 recepata napisanih za njega ili nju godišnje, a 75% Amerikanaca uzima barem jedan lijek na recept.

Prvo pitanje koje bih postavio kiropraktičaru razmišljajući na ovaj način je kakvu korist donosite pacijentu iznad i iznad onoga što svi ovi drugi pružaoci usluga i liječnici koji pišu recepte za lijekove kao ludi, kakvu korist donosite od kojih već nisu dobijanje?

To je prvo pitanje. Onda, s druge strane medalje, kakvo uništavanje radite, da li nanosite, jedinoj profesiji [zdravstvene] na svijetu bez droga? Ako pogledate okolo, postoje razne vrste pružatelja usluga, a ja bih čak tvrdio da ljudi poput homeopata i naturopata, na svoj način, imaju oblik propisivanja onoga što bi se moglo smatrati lijekovima. Ipak, tu smo, mi smo upornici.

Prije nekoliko godina, Fondacija za progres kiropraktike izvršila je značajna istraživanja tržišta, fokus grupe i niz drugih metoda utvrđivanja što javnost vjeruje o kiropraktici? Šta im se sviđa kod nas? Šta im se ne sviđa kod nas?

Prva stvar koju javnost voli i cijeni kod profesije kiropraktičara je to što smo bez droga. Javnost voli znati da postoji doktor kod kojeg mogu otići, a koji nije spreman dok ulaze na vrata da napišu recept. Imamo i druge načine, veličanstvene, efikasne, ponekad čak i neverovatno delotvorne, načine lečenja bez potrebe, bez bastardizacije unošenja lekova u našu prelepu profesiju.

Jason Deitch:  Koje su neke od tvrdnji? Oni koji veruju u ovo. Možda samo podijelite za one koji su novi u razgovoru, zašto misle da je bolja profesija sa drogom?

Tom Klapp:  Pregledao sam ovo i nekako sam došao do tri razloga zašto profesija želi da ide ovim putem. Nazovimo ih vozačima, ako hoćete.

Prvi pokretač je to što postoji mnogo fakulteta, koledža kiropraktike, koji obučavaju svoje doktore u, kako bih ja nazvao, alopatske prakse. Uče ih kako da postavljaju dijagnozu; uče ih kako da se obrate ljekarima; uče ih kako da vježbaju, razmišljaju i ponašaju se kao doktor medicine. Onda, ono što se dešava ovim diplomcima je kada diplomiraju i dobiju licencu za kiropraktiku, oni shvate da kiropraktika nije alopatska, da sve stvari koje su možda učili u ovim školama sa alopatskim sklonostima, ne mogu da rade. Ono do čega to dovodi je mnogo frustracije, ljutnje, možda se osjećaju... kao da su navučeni i zamijenjeni, ali u svakom slučaju, osjećaju se kao da su bili, možda čak i prevareni. Po mom mišljenju, možda su prevareni.

Dakle, imamo mnogo nezadovoljnih maturanata kada izađu iz škole misleći: „Pa, kad izađem iz škole, biću doktor.” Oni su doktori, ali nisu alopatski doktori. Dakle, to vodi do “Možda bismo trebali promijeniti profesiju kako bismo odražavali ono što su me naučili.” U redu. Duboko se protivim tome da svako ko završi fakultet misli da ću promijeniti profesiju umjesto da prilagođavam svoju praksu zakonima koji regulišu kiropraktiku. Jer to je ono što ovo znači. Imamo zakone koji regulišu ono što radimo, a škole bi trebalo da predaju ono što ti zakoni dozvoljavaju, a ne sve te druge stvari. U redu? To je jedan od glavnih pokretača.

Mislim da je još jedan pokretač, jednostavno, nedostatak uspjeha, da mnogi doktori nisu uspješni koliko misle da žele ili osjećaju kako bi trebali biti. Gledaju u medicinsku profesiju, vide da im se plaća kada pošalju račun osiguravajućem društvu, i misle: „Pa, kad bih samo mogao da radim ono što oni rade, možda bih mogao biti plaćen kao što su oni plaćeni“. Pa, to je vrlo pogrešno razmišljanje, jer ste još uvijek doktor kiropraktike, i nema naznaka da ćete, ako biste odjednom, mogli napisati recept, nekako biti više plaćeni. U stvari, izbaciću tu činjenicu na koju mnogi ljudi možda nisu ni pomislili, a to je: ne postoji CPT kod za pisanje recepta. To je dio E i M koda, koda za evaluaciju i upravljanje. To već možete učiniti. Pa gdje je prednost? Voleo bih da nam sada plaćaju za E i M što već možemo da uradimo, umesto da pokušavaju da dodaju propisana prava na nešto i onda pokušaju da to pošalju na plaćanje. Nema naznaka da ćemo biti plaćeni više.

Jason Deitch:  Tačno.

Tom Klapp:  To je pravi san. Ostali vozači su tu pioni svirači u struci. Postoji grupa sa Floride koja diže veliku buku o tome koliko bismo mogli biti napredniji kada bismo samo mogli pisati recepte. Pa, ja bih tvrdio suprotno. Mi bismo se devoluirali kao profesija kada bismo odjednom [počeli] da se ponašamo kao i svaka druga profesija. Ono što nas čini moćnima, ono što nas čini drugačijima, a posebno u svijesti javnosti, jeste to što smo slobodni od droge.

Jason Deitch:  Tačno.

Tom Klapp:  Voleo bih da pijani svirači ublaže svoju retoriku jer pored svih drugih loših ideja, da se ovo ostvari, politički, bila bi noćna mora za našu profesiju.

Jason Deitch:  Postoje neki koji tvrde da žele prava da bi mogli da oduzmu ljude od droge. Vjerujete li to kao racionalan argument? Zvuči logično. Šta kažete onima koji kažu: „Zato želim ova prava“?

Tom Klapp:  Ako vjerujete u taj argument, postoji most u Bruklinu koji bih vam rado prodao jer je isto tako smiješan. Ne vjerujem ni riječi koju ti ljudi govore kada kažu: „Pa, ja želim da skinem svoje pacijente sa droge“. Evo šta ja radim, pitam svakog pacijenta da vidim koji je na puno lijekova, a vjerujte mi svi to vidimo, sjednem sa pacijentom i predlažem im da odu kod svog doktora i pitaju ga ili nju bez kojih lijekova koje uzimaju mogu živjeti. Pustite doktora da radi svoj posao. Njegov posao je da ljude skine sa droge i da ih drogira i sve to. Moj posao je educirati svoje pacijente da postoji bolji način od pukog polivanja tijela štetnim kemikalijama i toksinima u obliku lijekova na recept.

Jason Deitch:  Ok, i to je...

Tom Klapp:  To je lažan argument.

Jason Deitch:  Dakle, to je argument koji se na površini čini logičnim, ali koji može iza sebe imati neke skrivene motive.

Tom Klapp:  Tačno.

Jason Deitch:  Šta je sa onima iz struke koji kažu: „Hej slušaj. Ne želim da prepisujem lekove. Tom, slazem se sa tobom. Mislim da si u pravu. To je naša tradicija, to je naša istorija, to je naš jedinstveni faktor prodaje. Ali kakva je šteta ako bi neki ljudi iz naše profesije to htjeli učiniti? Ne želim to da radim.” Kakav uticaj ima otvaranje ovih vrata ili silazak sa litice, kakav će uticaj imati na one koji misle da možemo živjeti i pustiti da žive? Neka to urade oni koji to žele. Ja ne biram da to uradim. Samo zarađujem za život pomažući ljudima u svojoj zajednici.

Tom Klapp:  Imam dva istorijska dokaza koji će pobiti taj argument. Prva je osteopatska profesija, koja je počela vrlo kao profesija kiropraktike, kao profesija orijentirana na vitalističku manipulaciju. To su oni uradili. Bili su vitalni i manipulisali su zglobovima tijela kako bi povećali protok krvi, bla bla bla bla. Godine 1958. imali su pokret sličan onome što imamo danas u kiropraktici koji je rekao: „Hej, hajde da počnemo da prepisujemo lekove. Vi ljudi ovde, samo nastavite da radite ono što radite. Uradićemo ovo.” I upravo se to dogodilo. Danas ljudi koji su bili prepušteni manipulaciji su bukvalno nestali, i volio bih da mi danas nađete osteopatu koji čak i izdaleka liči na jednog od onih osteopata iz 1958. Moja poenta je da u trenutku kada jedan kiropraktičar dobije pravo na prepisivanje, neće proći mnogo vremena prije nego što ćemo mi ostali vjerovatno morati prepisivati.

Onda je moj drugi primjer iz istorije jednostavno ovaj, da bi u raznim državama u kojima su izneseni argumenti, liberalni kiropraktičar rekao konzervativcu: „Pusti me da radim ono što želim, a ja ću ti pustiti da zadržiš radite ono što ćete nastaviti raditi.” U redu? Ovo se nastavilo… Imamo 50 ovakvih država, i u svih 50 država, kada je zazvonilo posljednje zvono i zvižduk i puška opalila, konzervativni kiropraktičar je na kraju morao biti kvalifikovan na potpuno isti način, uzmi potpuno iste kurseve, dobijete potpuno istu licencu kao i kiropraktičar šireg obima. Dakle, taj argument propada jer znamo šta se dešava.

Jason Deitch:  Ono što čujem da kažete je da to nije pristup živi i pusti živjeti. To može izgledati tako u ovom trenutku, međutim implikacije su da je za prepisivanje lijekova potrebno više obrazovanja. Ako ima više obrazovanja, ima i više testiranja. Ako postoji više testiranja, veći zahtjevi za licenciranje, povećani troškovi osiguranja od nesavjesnog rada, jer se to u osnovi mora rasporediti na sve,-

Tom Klapp:  Veliki [preslušavanje 00:13:58]

Jason Deitch:  -da zvuči dobro, ali ne mora nužno biti stvarnost kada je sve rečeno i urađeno, [crosstalk 00:14:07]

Tom Klapp:  Zvuči dobro, ali nikad, nikad ne ispadne tako.

Jason Deitch:  U redu. Nisam siguran ni da zvuči dobro, ali nekima zvuči dobro.

Tom Klapp:  Tačno.

Jason Deitch:  Argumenti su da je ovo pozitivan korak ili napredak naše struke. Drugi kažu: „Ovo smo oduvijek. Ovo bi trebalo da budemo i dalje. To je ono što tržište traži. Ljudi cijene slobodu od droge.” Kako se ovo dalje odvija? Šta ljudi gledaju, šta bi od toga trebali dobiti i šta bi trebali učiniti? Kako se oni uključuju? Gledaju li samo kako se događa potencijalna željeznička nesreća ili postoji nešto što mogu učiniti da učestvuju, da se uključe, podijele svoj glas, možda čak i inspirišu druge da to vide malo jasnije i tako dalje?

Tom Klapp:  Pa, to je odlično pitanje jer ima mnogo kiropraktičara koji sede sa strane ove debate. Nekako se pitaju šta zapravo nije u redu s tim? Zašto se ne bismo drogirali? Zatim postoje neki koji intuitivno znaju da su protiv toga, a ipak zaista ne žele da zauzmu stav jer zauzimanje stava ponekad može biti problem, može biti teško.

Prva preporuka koju bih dao je ako verujete da je ovo loša ideja, da idete na put droge, ako verujete kao ja, zauzmite stav. Morate u sebi odlučiti ne, ovo nije ono što želim da radim. Kada si išao na koledž, Jason, i svaki drugi doktor koji ovo gleda, nisi ušao da prepisuje lijekove. Nikada nije bila ni diskusija. Niko nije razmišljao o tome. Niko to nije hteo. Sada je to odjednom stvar. Ušao si u profesiju bez droge. Od samog početka, tako je bilo kada ste ušli, i tako bismo to trebali zadržati iz toliko razloga da... Nemamo baš cijeli dan da ih sve nabrojimo, ali...

Jason Deitch:  To je bio dogovor. Potpisali smo taj ugovor.

Tom Klapp:  Prijavili smo se da je bez droge.

Jason Deitch:  Tačno.

Tom Klapp:  Sada idi s tim. Javnost postaje pametna za drogu. Dobro, pa šta možeš da uradiš? Ustanite, budite brojni, zauzmite stav protiv cijelog ovog pokreta i podržite ljude koji rade istu stvar. Na primjer, vi i ja smo uključeni u novu organizaciju, ili koaliciju, koju zovemo One Chiropractic. Želimo ujediniti profesiju oko jedne rečenice: kiropraktika usmjerena na subluksaciju, kiropraktika bez lijekova. Eto ti. Koliko nas samo misli da je to baš tamo? Samo s tim možemo stvoriti veliki, veliki pokret, a postoje i druge organizacije. Moja vlastita država Michigan, Udruženje kiropraktičara Michigana, koliko mi je poznato, jedno je od rijetkih državnih udruženja koje je donijelo rezoluciju da smo bez droga, da namjeravamo ostati bez droga, i to nije problem za nas.

Ali ako vaše državno udruženje to nije učinilo, uključite se. Zamolite ih da zauzmu istu poziciju. Postoje nacionalna udruženja. Fakulteti definitivno postoje. Znamo Life University (Life Vision, Današnje rukovodstvo Kiropraktike), Life West, postoje i drugi fakulteti koji su zauzeli istu poziciju. To su ljudi kojima je potrebna vaša podrška. S druge strane, postoje fakulteti, postoje pojedinci, postoje udruženja koja misle da kiropraktičari treba da se odreknu svoje istorije, odustanu od svoje filozofije, odustanu od onoga što jesu i postanu alopate. Pa, ako ih podržavate, oduzmite podršku. Tako se može glasati nogama, kako se kaže.

Jason Deitch:  To je tačno. To je tačno. To je velika tema. To je veliki problem. Mislim da smo bili bliski u Novom Meksiku prije mnogo godina. To su radili samo određeni pojedinci, dr. Guy Riekeman, Gerry Clum i nekoliko drugih, da smo ga nekako spasili da ne pređe preko ivice. Je li to istina? Da li želite da date bilo kakva predviđanja o tome kako mislite da bi se ovo moglo odigrati tako da ljudi mogu nekako da budu svesni šta se zaista dešava, znate, u današnje, sutrašnje vreme kako bi mogli da steknu osećaj hitnosti? Je li to neki teoretski potencijalni problem ili koliko je ozbiljan?

Tom Klapp:  Pa, ono što se dešava čak i dok vodimo ovaj razgovor, postoje kiropraktičari, udruženja kiropraktičara, koji planiraju uvođenje zakona koji bi omogućili kiropraktičarima da prepisuju lijekove. Sada ima toliko problema u donošenju ovakvog zakona. Najveći problem je što se drugi kiropraktičari ne slažu s tim. U redu? Imamo jednu državu, Wisconsin, gdje je jedno udruženje odlučilo da će se baviti drogom, a oni su iznjedrili potpuno novo udruženje čija je namjera bila da osigura da droga nikada ne dođe u Wisconsin. Ono što to znači u Wisconsinu je da sada imate podijeljenu državu. Tamo nikada neće donijeti zakon o drogama jer zakonodavci gledaju na podijeljenu profesiju, nikada ga neće donijeti. Ipak, doktori u Wisconsinu su prevareni iz jednog, moćnog, ujedinjenog udruženja koje bi moglo raditi dobre stvari.

Kako bi bilo da umjesto da idemo po lijekove, kako bi bilo da počnemo tražiti pristup kiropraktičkoj njezi? To je sveti gral. Kad bismo samo mogli da platimo ono što radimo na nivou koji sistem plaća za alopatiju, bože, kakva bi to bila neverovatna pobeda za našu profesiju. Uvek će biti... Sve dok ovaj pokret bude živ, neko će biti tamo i pokušavati da usvoji zakon, ali kažem vam, upravo ovde i upravo sada, mi gledamo. Neću vam ni reći ko smo mi, ali ako neko igdje išta uvede, mi ćemo znati za to, suprotstaviti ćemo se i ubiti.

Pojavila se još jedna vrsta pokreta koji pomaže našem cilju, a to je cijela ova ideja ovisnosti o opioidima. Pa, odjednom je ovo postala velika stvar, a razlog zašto je to velika stvar je zato što doktori medicine prepisuju opioidne droge, ljudi postaju zavisnici, onda ih lekar skine sa recepta, i sada moraju da traže isto visoko sa heroinom. Sada, uzmete sasvim normalno ljudsko biće koje je imalo posao, imalo porodicu, imalo život, i odjednom oni postanu ulični narkomani, a onda umru. Ovo je ozbiljan problem. Zašto bismo želeli da budemo uključeni u to?

Vidite, sada se profesija kiropraktičara na najvišim nivoima rukovodstva svi okupljaju i shvaćaju da bi to bila katastrofa za kiropraktičare da i pomisle da se uključe u bilo koju vrstu propisanih prava, posebno ako uključuju opioide. Budimo pametni. Hajde da se predstavimo kao rješenje tog problema, a ne samo da kupimo, prodamo svoju dušu za dolar, kako bismo mogli dijeliti drogu poput bombona za Noć vještica, kao što to rade doktori medicine. To je ludo.

Jason Deitch:  Čujem da kažete, na mnogo nivoa, samo na jednom, mi ne ispunjavamo potrebu koja već nije ispunjena.

Tom Klapp:  Upravo.

Jason Deitch:  To je savršeno odličan argument. Drugo, droge su opasne. Oni imaju rizike, a zašto bismo mi hteli da povećavamo rizik za nečiji život i tako dalje. Ovo što navodite nije izuzetak, postalo je pravilo. To je epidemija problema sa kojom se svi slažu na najvišim nivoima. Šta vidiš kao rešenje, Tome? Ima nekih koji kažu da, na neki način, podijelimo profesiju na dvoje: oni koji žele, oni koji ne žele. Nekako da ih stvorimo u dvije profesije ili da ih razdvojimo, mislim da je to termin koji se koristio. Čini se da to nije rješenje jer to onda, pretpostavljam, podrazumijeva sve te propise kojima većina profesije ne želi, a možda ima i probleme koje mora rješavati kasnije u svojoj karijeri. Možda će postojati nova testiranja za doktore koja postoje već decenijama, a koja će odjednom morati da se vrate u školu da bi možda uradili nove testove i tako dalje.

Sve te stvari su moguće, ali koje je rješenje? Za one vatrene kiropraktičare koji se osjećaju prevareno, koji osjećaju "Hej slušaj, možda su išli u školu u kojoj je to bio dio dnevnog reda od samog početka", a što se njih tiče, oni kažu , "Sačekaj minutu. Dogovor koji su potpisali bio je da ćemo učiniti sve što možemo da uslužimo pacijente, au nekim slučajevima to je dobra stvar.” Šta kažete tim doktorima? Koje je njihovo rješenje?

Tom Klapp:  To je sjajno pitanje. Postoji veliki broj profesija za koje je kiropraktičar izuzetno kvalifikovan: medicinska sestra, pomoć lekara. Vrati se u školu DO, kladim se da bi ti mnogo skinuli sa kredita. Ako želite da prepisujete, ja sam za to da prepisujete, ali nisam za to da prepisujete sa svojom DC licencom. Želeo bih da citiram pokojnu Nensi Regan: „Samo reci ne.” To je ono što je ova profesija… Samo treba da finaliziramo odluku i donesemo odluku jednom za svagda, previše je opasno, previše je podjela, njene posljedice su predugotrajne da bismo razmišljali o tome, i da ćemo svi biti mnogo bolje da koristimo naše napore i naše resurse da dobijemo više pacijenata i da dobijemo pristup većem broju pacijenata, za razliku od dobijanja prava na recept.

Jason Deitch:  Apsolutno. Postoji put za one koji to zaista žele, zaista vjeruju u to, stvarno u svojoj utrobi, pod pretpostavkom da postoje neki koji zaista misle da je ovo odlično rješenje, za te pojedince, oni apsolutno mogu steći odgovarajuće diplome da imaju sposobnost da rade ono što žele. Pravi problem je da ne mijenjate profesiju bez droga prema vašim ličnim željama. Dobijte diplome onih profesija koje imaju ta prava kakva jesu. To je ono što čujem da kažete, i to je potpuno racionalno.

Tom Klapp:  Tako je. Profesija dilera droge ima posvuda. Jason Deitch: U redu. Tom Klapp: Ostavi moje na miru.

Jason Deitch:  Hajde da završimo stvari. Hajde da zaključimo za samo nekoliko trenutaka. Moji završni komentari, koliko čujem da kažete, Tome, morate zauzeti stav, a to znači samo sjediti i nadati se da će nekoliko lidera ovo riješiti bez podrške, bilo da je to financijski , bilo da se pojavljuje na događajima, učestvuje u pokretima, organizacijama, novim koalicijama i tako dalje, ne bi trebalo da bude opcija. Da postoji vrlo stvarna i neposredna prijetnja, da bi ovo moglo proći jer su glasni, aktivni su, skupljaju novac, ko zna iz kojih drugih izvora novca dobijaju, ali oni su aktivni i droga -slobodno kretanje obično nije tako aktivno iz raznih razloga.

Dakle, ono što čujem da kažete je vreme da se, u suštini, zauzme stav; neka se vaše mišljenje čuje; podržati te grupe, organizacije i škole; slati učenike u one škole koje vrlo jasno govore da se zalažemo za kiropraktiku bez lijekova; podržite ona udruženja, državna udruženja, koalicije koje će zaštititi vaša prava da ostanete bez droga, i da ... Sviđa mi se ono što ste rekli u smislu onoga što radite u svojoj praksi da, zapravo, poboljšate one koji misle da je ovo kao opciju, ili da su oni manje kvalifikovani doktori jer ne mogu, zaista moraju da promene tu perspektivu da bi shvatili da... Kao što ste mi rekli, iznova i iznova, jedna od stvari koje vaši pacijenti najviše cene je to što vi' Vi ste zapravo doktor koji vodi računa o njihovim dugoročnim interesima, i gotovo kao zagovornik može reći: „Vratite se tipu koji vam je prepisao lijekove i samo tražite one koji spašavaju živote i koji su zaista potrebni.” To zvuči kao fenomenalna usluga koja se ne dešava unutar medicinske profesije, uglavnom, kao sistema.

Završimo ovo sa nekim završnim mislima. Uključite se. Samo ću reći pridružite nam se na LIFE Vision seminarima. Ovo je pokret ljudi poput nas koji se žele fokusirati na naše jedinstvene prednosti i donijeti ih svijetu kao novu snagu, novi pokret, novu grupu. Šaljite svoje studente na Life University, gdje je vrlo jasno da je ovo škola koja se zalaže, promoviše, ne samo za svoju državu ili svoju zaštitu, već za čitavu profesiju, zalaže se za pravo da ostanete bez droga. OneChiropractic.org je nešto što treba razmotriti. Mislim da će se divlje proširiti kada ljudi budu svjesni šta je to i kakav potencijal ima. Naša budućnost je dobra onoliko koliko je dobar vaš angažman, koliko i angažman naše profesije. Tome, šta mi nedostaje? Koje druge završne komentare imate?

Tom Klapp:  Pa, ako se zavalimo i ne radimo ništa, ako svi mi koji samo pretpostavljamo da je kiropraktika jeste i uvijek je bila i uvijek ćemo biti bez droga, i ako samo sjednemo i dozvolimo ovim ljudima da rade ono što rade… I evo šta rade, vrlo tiho, iza kulisa, rade puno posla. Postavljaju mnogo političkih temelja, stiču politički kapital, a onda počinju tiho da se kreću iza kulisa. Čak bih to okarakterisao kao da to rade tajno, jer kada ljudi zaista shvate šta se dešava iza kulisa, kad saznaju, prekasno je. To je gotova stvar. Zato nemojte pretpostavljati da će uvijek biti onako kako je bilo. U redu? Nemojte me pogrešno shvatiti. Možemo poboljšati svoju profesiju, ali stavljanje lijekova i prava na recept u našu profesiju je potpuno pogrešan način da to učinimo. U stvari, na kraju, to bi ubilo našu profesiju. Zato budite na oprezu. Budite oprezni. Držite oči otvorene za znakove da ovaj pokret postaje sve jači. Opet, podržite one koji podržavaju kiropraktiku koja je usmjerena na subluksaciju bez lijekova.

Jason Deitch:  I povucite svoju podršku onima za koje mislite da bi to mogli ugroziti.

Tom Klapp:  Apsolutno.

Jason Deitch:  Tome, cijenim tvoje vrijeme. Vratit ćemo se na posao na svim stvarima koje volimo, ali hvala što ste mi se danas pridružili ovdje i zaista podijelili svoju strast i svoju stručnost sa svima danas.

Tom Klapp:  Hvala.